nedjelja, 20.01.2008.

Party... part 2.

IZ PROŠLOG POSTA: Nakon dugotrajnih priprema za party zahvaljujući Ledi, na kraju se rasplamsala atmosfera, a rasplamsale su se neke strasti... Nažalost, i izletile su neke stvari koje su trebale ostati sačuvane, bar još neko vrijeme.

(Neko vrijeme je vladala tišina... Da neko, barem 15 minuta smo zurili jedno drugom u oči. Naravno, moje su bile pune suza, a ni njegove nisu bile nešt bolje...)

Michael: Molim?
ja: Šta?
Michael: Voliš me?


(duga šutnja, opet)

Michael: Odgovori mi. Mary, trebam odgovor.
ja: Odgovor na šta?
Michael: Na moje pitanje.
ja: A koje je to?
Michael: Da li me voliš?
ja: Joj e muka mi je, idem na wc....


Otrčala sam do wc-a i tamo izbacila dušu iz sebe (doslovno). Nikad prije nisam tako puno pila, tj nisam uopće. E al za ovu priliku sam morala. Kad sam se mal ohladila od svega, stala sam i razmišljala. Koji je meni vrag tjero da ja ono kažem? Još nije vrijeme (ko da će to vrijeme i doći!)... Ugl, sjedim vam ja tako, pa recimo sat vremena na onim ledenim stepenicama, kad počne mene žariti onaj prsten. I gledam ja sad koje boje... A ono, prstenčić pomalo plavi. E sad, treba se takav polu pijan sjetiti što znači plava boja. I mislim si šta to znači... I sjetih se- znači da me prestaje voljeti. No, lijepo! Ja njemu kažem da ga volim (doduše, na čudan način, extremno čudan način), a on mene prestaje voljeti. Kake krasne situacije, jel da?
Sjedila sam još nekih 5 minuta, i onda ustala. Guzica mi je utrnula od toliko sjedenja na jednom mjestu, a nogee... Ko da ih ni nemam. A ja jos u ovim visokim čizmama. Ma daj čovječe, nisam znala hodat više u tome. Sva sreća pa se stvorio Peter

Peter: Šta je? Previše se opustili, pa smo zaboravili hodati?
ja: De, ne podjebavaj!
Peter: Oprosti, al kad sam te vidio tam gore na stolu, odma sam znao da si mal previše ošla na drugu stranu.
ja: Drugu stranu čega?
Peter: Alkohola, hehe... Ma šalim se. Ajde, daj ruku, treaš pomoć. Ah, vi cure... Sređujete se za nas, i onda ne znate više ni hodat kako spada.
ja: Pa čuj, ne računamo mi da ste vi taki idioti da ovake zgodne mačke poput nas otpilite. Ne, ček ček da se ispravim. Znamo mi da ste vi idioti, ali toliki...
Peter: Ček, a ko je reko da si ti uopće zgodna?
ja: Ian, Will, Went, Gregory, Michael...
Peter: Da, 5 od nekoliko milja učenika muškog roda. I tebi to dovoljno?
ja: A kao tebi nebi bilo da ti 5 cura kaže da si zgodan?
Peter: Ja to znam, meni ne moraju to govoriti.
ja. Što je neko u oblacimaaa... Nego, jes zbario neku?
Peter: Da neku, više njih.
ja: A jel?
Peter: Šalim se... Ma ne, ono, znaš... Plesali smo ko... Ko ti i Ian.
ja: Opaaaa... Nego, ajmo mi još malo plesat, može?


I tak smo mi ošli još malo plesati. Naravno, Went i Leda su još uvijek plesali, Stephanie je zbarila nekog tipa sa 7. godine, Michael je pleso opet s onom Slytherinkom... Znači, sve po starom. Iana zapravo nisam vidjela nigdje, al sam zato plesala s Peterom. On vam jako dobro pleše, znate. A i slobodan je... Valjda... Ma je, neće on naći curu prije neg što ja nađem dečka. A-a... Plesali smo nas dvoje do nekih, pa... Valjda je bilo oko 5. Tako nekako. A onda sam ošla prileći. Dosta mi je za danas
/ 19:36 / Komentiraj (18) / Printaj / # /

subota, 01.12.2007.

Party... part 1.

IZ PROŠLOG POSTA: Saznala sam što je bilo onaj dan kada sam se onesvjestila. I opet sam napravila glupost, ko i uvijek...

... petak ...

Ustala sam se sa grčevima u desnoj nozi. Otkidali su. Otišla sam do Madame Pomfey i dala mi je nekakve tablete i naravno, ne smijem piti alkohol. Kud baš danas kada je party. Jebat ga! Ma... Curama su na pameti bile samo odjevne kombinacije i tipovi s kojima ce ići. Ja sam već znala što ću obući i skim ću ići. Da napomene- taj tip NIJE Michael! E, a nije ni Ian. Will je. Znate... Onaj koji na prvi pogled djeluje umišljeno, ali je zapravo super tip. Zamolio me da idem s njim jer ne želi ići s osobama koje ne poznaje, a svi su mu stranci, osim mene i par djevojaka koje su zauzete. Daklem, idem s Willom. S njim sam cijeli dan hodala po Hogwartsu. I znate šta... Strašno je simpatičan kada ga upoznate. I imamo puno toga zajedničkog.
Uglavnom... Danas je bila tolika strka. Profesori su iz dana u dan sve nemilosrdniji. Svi su nam dali zadaće. Ko zna zašto (možda su čuli za naš party, XD)! No, uglavnom. Kada sam došla u sobu, skoro me opalio srčani. Leda je cijelu sobu napunila stvarima koje je izvadila iz svog ,ali i mog ormara. Kreveti su se jedva nazirali ispod hrpe odjeće koja se nalazila na njima, a Leda je isprobavala svaki komad odjeće ne bi li našla savršenu kombinaciju za Wenta. Sva je smotana od kad su zajedno, ali nek joj je. Kad je već sve bilo vani i ja sam potražila nešto za obući za večeras. Uzela sam crnu majicu dugih rukava, uske, crne, poderane traperice koje sam ugurala u crne, viskoe čizme. Leda je još uvijek prevrtala odjeću sad već pomalo iznervirana. Shvatila sam da je bolje da joj pomognem ako ne želim da dobije slom živaca. Na kraju smo došle do zaključka da je najbolje da obuće svoje izlizane traperice, moju crvenu majicu koja otkriva cijela leđa i crne cipelice. Sva oduševljena otišla je pod tuš, a ja sam otišla potražiti Willa da se dogovrimo kad ćemo se naći. Baš kad sam izlazila iz Willove spavaonice usput mu dobacijući još nešto, Michael je prošao pored. Samo je preokrenuo očima i nastavio dalje, (uh ako ga ja jednom ne udarim.)

ja: Leda! Leda! Daj otvaraj više!-kucala sam po vratima kupaonice jer je za pola sata počinjao party a se još nisam ni počela spremati kad je Leda okupirala kupaonicu
Leda: Evo još 10 minuta i vani sam.-vikala je
ja: 10 minuta! Pa jesi ti pri sebi, I JA SE MORAM SPREMITI! 20 minuta mi neće biti dovoljno. -vikala sam iz petnih žila, a Stephanie se samo smijuljila. «Nemoj da se sad na tebi osvetim, kad do nje ne mogu»-priprijetila sam joj i bacila jedan otrovan pogled, što je kod nje izazvalo još više smijanja.
Leda: Mary! Kolko je sati?-upitala je histerično
ja: 19.37. Što znači da za 23 minute moramo biti u društvenoj jer počinje party!
Leda: Uh, pa to mi neće biti dovoljno!-viknula je i po zvuku koji je dopirao iz kupaonice, srušila vjerojatno svu kozmetiku na pod
ja: Tebi neće biti dovoljno?! Ja se još nisam ni počela spremati! De izlazi više!-nisam više mogla izdržati. Uzela sam štapić u ruke i razvalila vrata. Sad će morati izaći.
Leda: Ej pa jesi ti normalna!-izašla je konačno iz kupaonice izgledajući odlično. Što ne umanjuje činjenicu da se sad ja moram žuriti.
ja: Naravno da sam normalna, ali trenutno sam u žurbi. Pa ako ne zamjeraš…-odgovorila sam pomalo cinično i ušla u kupaonicu, koja je sad bila toliko u neredu da sam jedva došla do tuša. Kad sam se konačno spremila bila je točno minuta do 8.
Stephanie: Uh šta si brza! Ja to ne bi stigla.-nasmijala se
ja: Ni ja nisam vjerovala da ću stići, ali kad nisam imala izbora.


Tu sam uputila pogled Ledi, koja je usnama samo oblikovala riječ Sorry. Morala sam se nasmijati, a zatim smo izašle iz spavaonice. Društvena je bila skroz drugačija, i već puna ljudi. Ugledala sam Willa i prišla mu.

Will: Ej, izgledaš odlično!-rekao je i stavio ruku na moje rame
ja: Pa s obzirom na vrijeme koje sam imala za spremanje, ne mogu reći da loše izgledam.-nasmijala sam se, a zatim samo nas dva krenuli prema stolu sa pićem.
Will: Da ti natočim?-podigao je bocu plamenviskija
ja: Rado, ali ne smijem, tablete..-rekla sam i pogledom prošla preko društvene. Nisam mogla ne primijetiti Wenta i Ledu, koja je cvjetala kad joj je Went poklonio ružu.
Haley: Ej! Izgledaš super!-rekla je veselo držeći čašu tekile u ruci
ja: Što vam je svima danas. Ništa posebnije ne izgledam nego inače.-bila sam u čudu
Haley: Ma ne govorim tebi!-nasmijala se i uputila pogled Willu.


Vidjela sam da mu ne smeta Haleyn kompliment pa sam ih ostavila same i povukla se na svoju stranu. Stala sam pored prozora i gledala kako padaju pahuljice snijega. Djelovalo je tako romantično, ali mi se istovremeno i bljuvalo od tog prizora. Nekada sam uživala, ali kada se sjetim koje sam sranje napravila jučer, sve me tjera na bljuvanje. Svaki slatki prizor... Zato sam i odlučila da ću se opustiti. Uzela sam čašu plamenviskija... I još jednu... Pa još jednu... Kada sam popila 5, popela sam se sa Stephanie na stol pa smo plesale. Dečki su ispod nas uživali. Isplazili su jezike i slinili, XD (kako se danas može lako manipulirati s dečkima)... Zatim nam se i Leda pridružila, dok ju je Wentworth gledao sa zločestim pogledom. A zatim nam se i on pridružio i plesao oko Lede. Njegov primjer su slijedili i drugi. Stephanie je plesala s nekim Hufflepuffom s naše godine, a ja sam s Ianom. Normalno, ruke su nam bile posvuda, kako i ne bi bile. Malo po kosi, malo po vratu, obrazima, leđima... Kada sam spustila ruke niže, Ian se zacrvenio, a u publici se u trenu stvorio Michael sa svojom „pratiljom“ i popeo točno pored mene na stol. Počeo je plesati s onom glupom Slytherinom kao što sam ja plesala s Ianom. Zgrabio ju je leđa i privio uz tebe. Ja sam Ianu prolazila po kosi i stavila mu ruke oko vrata. Michael je napravio isto to. Zatim sam se ja okrenula prema njim, tj okrenula leđa Ianu, koji me uhvatio za bokove (nadam se da znate kako smo si blisko bili, XD). Michael tada popizdio, uhvatio me za ruku i odveo u njegovu sobu.

Michael: Pa dobro jesi ti normalna?
ja: Ja? Da, jesam. Al nisi ti prava osoba koja bi trebala pitati to pitanje.
Michael: Molim?
ja: Joj daj molim te... Stalno oko sebe imaš onu kurvu iz Slytherina.
Michael: Ona barem zna iskoristiti moje prednosti.
ja: A ti ih kao imaš?
Michael: Da. I hvala bogu pa ih ti nećeš nikada upoznati.
ja: I bolje... Ne trebam nekoga poput tebe. Jebale te te tvoje predivne oči i predobra kosa i to prejebeno dobro tijelo i taj preseksi glas i sva ta usrana pamet koju imaš i to što te volim...


P.S. Oprostite na tolikom ne pisanju. Znate ono... Skola... Srednja... Pff... I ovak zivot... Mal je bilo naporno. Puno uspona i padova u posljednjih mjesec dana. Hvala Bogu vise uspona nego padova. Za ovaj post je jednim dijelom bio inspiracija jucerasnji party na kojem sam bila i bilo je predobro!
POSEBNA ZAHVALA LEDI KOJA MI JE NAPISALA POLA POSTA!! Ljube, volim te puno puno puno!!!

EDIT: E i da, zaboravih reci... Sad ce i novi dizajn (opet, da da) jer ce se prica sad mijenjati, tj ja u njoj cu se mijenjati, a i bit ce odraz mog sadasnjeg emocionalnog stanja, XD
/ 14:30 / Komentiraj (15) / Printaj / # /

petak, 02.11.2007.

Posljedice

IZ PROŠLOG POSTA: Ian i Michael su mi priredili iznenađenje. Michael mi je sve priznao, ali sam se ja onda onesvjestila. Da ne zaboravim, i ja sam mu rekla što osjećam.

... srijeda ...

Kako sam polako otvarala oči, shvatila sam da sam u krevetu u bolničkom krilu. Oko mene nije bilo nikoga, a vani je već polagano padao mrak. Stolić pored kreveta je bio prazan. Na njemu je bila smotana neka crvena svilena haljina. Bila je prelijepa. Osjećala sam neku prazninu. Sve mi je tako pusto, tamno, hladno, bezosjećajno, daleko... Ustala sam se i sjela na prozorsku gredu i gledala u daljinu. Iako je bila noć, vani se se još jasno i glasno čuli uzvici i smjeh mojih vršnjaka. A ja sam bila zatočena u prohladnoj prostoriji punoj bolničkih kreveta koja je mirisala na mješave različitih trava.
Madame Pomfrey je samo došetala do mene i rekla:

„Vidim da ti je bolje. Slobodno možeš otići natrag u svoju sobu. Ali napominjem ti, nećeš se sjećati što se zadnje dogodilo prije nego što si došla ovamo.“


Zatim se okrenula i otišla. Ja sam i dalje sjedila nepomično na prozoru. Tek mi je nakon nekoliko minuta napokon došlo u glavu što je rekla pa sam obukla onu haljinu (jer nisam imala ništa drugo) i otišla u svoju sobu. Putem nisam nikog srela, niti u društvenoj, ali sam zato u sobi srela Ledu.

Leda. Ej ljube, baš sam krenula do tebe. Kako si mi?
ja: Ono... Ošamućeno.
Leda: Vjerujem.
ja: Leda... Što se sa mnom dogodilo?
Leda: Nemam pojma. Koliko sam ja čula, Michael te odnio u bolnicu jer si skoro umrla. I nije nikog htio zvati, ali je stalno bio uz tebe, cijelo vrijeme. Stvarno ne znam zašto nije zvao nikog od nas, niti mi je rekao šta o tome što ti se dogodilo... To ćeš morati pitati njega.
ja: Oke, hvala.
Leda: Nego, ovaj... U petak je party u našoj društvenoj. Onda, hoćeš ići?
ja: Kad si vidjela da ja propuštam bilo koji tulum?
Leda. Dobro, samo pitam, reda radi. Znaš ono, od viška glava ne boli.


Nasmijale smo se i ostale malo pričati. No, naš razgovor se temeljio na onome: jao, što je Wentworth dobar prema meni, tkao nježan i romantičan, njegova sam kraljica, sve bi dao za mene, a što ima dobre oči, a što ima dobre noge i pločice, a što ima dobru kosu (tj što je nema, XD)... Pa je meni dosadilo, pa sam se ustala i odlučila malo prošetati i pokušat se sjetiti što se to dogodilo. Ali nažalost, sve je bilo bezuspješno. Nisam se mogla ništa sjetiti. Imala sam osjećaj da je nešto jako važno i vezano za Michaela, stoga sam ga odlučila potražiti, ali on (ko za inat) se izgubio po Hogwartsu. Pošto sam bila strašno iscrpljena, otišla sam leći i utonula u san.

... četvrtak ...

Dan ko i svaki drugi, s razlikom da sam uspjela uhvatiti Michaela i dogovorili smo se da ćemo se naći kasnije, tj oko pola 8 da pričamo. Leda, Stephenie, Haley, Dana i Ella su k'o prave babe tračare stalno ispitivale gdje idem, s kim idem, kako idem, šta ću obući... Strašno su bile naporne.
No, ajde, što je tu je. Morala sam im sve ispričati. Da ste im vidjeli face kad sam im rekla da idem s Michaelom. No kako god. Ja sam otišla na taj dogovor i čekala minutu, dvije... pet... sedam... deset... Kad eno vraga, vuče se.

Michael: Oprosti, zadržao me Snape. Znaš i sama kakav je.
ja: Da, kako god, svejedno. Michael, možeš li mi reći što mi se dogodilo?
Michael: Ne sjećaš se toga?
ja: Ne... Lijekovi su napravili svoje.
Michael: Ne sjećaš se da sam ti rekao da te volim? Ne sjećaš se da si mi uzvratila?
Ja: Ja... Ne... Mich...
Michael: Samo mi nemoj reći da je to bio prokleti trenutak slabosti! (vidjela sam da su mu se nakupljale suze, ali nisu potekle)
ja: (drhtavim, tihim glasom) Da... Bio je
Michael: Ne čujem te, a mislim da ni ne želim.
ja: Da, Michael, bio je to trenutak slabosti. Vjerojatno si čuo ono što si želio čuti, a ne ono što sam rekla.


Gledali smo se u oči dugo vremena. A onda sam ja jednostavno otišla. Nisam ga više mogla gledati, jer sam imala osjećaj da ću puknuti. Sada sam napokon shvatila što sam mu rekla. Ni sama ne znam zašto sam mu to zanjekala...
/ 11:47 / Komentiraj (41) / Printaj / # /

nedjelja, 21.10.2007.

Novi post- napokon

IZ PROŠLOG POSTA: Nešto je odgodilio Michaelovu i moju kaznu, hvala dragom Bogu. A Ian i ja smo postali prijatelji s povlasticama.

... utorak ...

Joj, danas je bio prilično dosadan dan. Nisam ništa pametno radila osim učila. Prvi mjesec je skoro iza nas, al meni je tako dosadno ovdje... Mislim, izostavimo li moe prijateljstvo s Ianom. Mda, lol... A i on je tak zdrman da je to strasno. I tako vam ja sjedim u knjižnici, listam knjigu da napišem zadaću iz čarolija, i dođe do mene moj frend.

Ian: Ojla... Pa kako smo danas?
ja: A ne znam ni sama koji mi je. Tak sam ono... Nekako... Potištena.
Ian: Pa ja sam mislio da ćeš biti bolje kada imaš ovakvog zavodnika poput mene za prijatelja s povlasticama.
ja: Misliš da nisam? (pogledala sam ga onako zavodnički)
Ian: Pa šta ja znam. Čovječe, jesi komplicirana. Prvo kažeš da si potištena, a sad mi se tu nabacuješ. Tko će vas cure razumjeti...
ja: Ma daj, a i vi ste takvi. Šaljete dvosmjerne signale.
Ian: Dvosmjerne?
ja: Ma znaš ono kad npr kažeš nekom da ne možeš bez njega, i onda se žvališ s drugim nasred hodnika.
Ian: Dvosmjerne... Mda... Dobro.
ja: Šta to znači?
Ian: Koe?
ja: Pa to dobro.
Ian: Ma to se smijem nazivu. Dvosmjerni. Lol... Mary, jesi luda, nea šta. A ovo... Ma Michael je takav tip dečka. Vidiš, ja to svojoj curi nikada ne bi mogao napraviti.
ja: Al mi nismo zajedno.
Ian: A niste?
ja: A jebote. I ti to misliš?
Ian: Pa očito je da vam je stalo jedno do drugog, a tu se sad pravite važni i preponosni da bi neko nešto napravio. Ma rekoh, komplicirani ste. Ja bi to puno lakše sredio. (osmjehnuo se)
ja: A da? (nagnula se prema njemu) A kako to?
Ian: Dođi da ti pokažem. (pružio mi je ruku, i ja sam mu je dala. Smijao se, a i ja sam)


Zgrabio mi je ruku i vodio me hodnicima. Prepoznala sam put. Vodio me u sobu potrebe. Kada smo ušli u nju, vidjela sam prekrasan prizor. Soba je bila obojana u crno. Bio je stolić, krevet sa svilenim, tamno crvenim pokrivačima, s desne strane je gorio kamin, a ispred kamina je bio tepih i puno jastuka na podu. Na krevetu je bila duga crvena lepršava haljina.

Ian: Molim te, obuci ovu haljinu.
ja: Jel moram?
Ian: Da, naravno. Eo, ja ću se okrenuti. (okrenuo se, a ja sam na brzinu odjenula tu haljinu koja mi je odlično stajala)

**********************

Ian: A sada se okreni, moram ti staviti rubac na oči. I kada ti ga budem skinuo, nemoj se odmah okretati.


Stavio mi je povez na oči. Ima tako tople ruke, a to baš ne volim. A onda je otišao. Osjetila sam po mirisu. Nisam dugo stajala, brzo se vratio. I to sam osjetila po mirisu. A onda je došao opet do mene.

Ian: (skidajući mi povez s očiju) Sad... Nemoj se okretati. Inače ću se jako naljutiti na tebe!
ja: Oke oke, al ae brže malo.


Skinuo mi je povez s očiju. Zatim sam čula neko šuškanje. Nisam se okrenula, ali mi je bilo čudno, jer sam stajala okrenuta barem 5 minuta. Odjednom sam začula Iana kako govori da se mogu okrenuti. Ne znam zašto, ali sam se sjetila Michaela i kako bih bilo lijepo da mi on priredi tako nešto. I okrenula sam se... A kada sam se okrenula imala sam šta vidjeti...
Vidjela sam Michaela kako kleči ispred mene sa crvenom ružom u ruci. Ian se iza njega smješkao, a zatim nas ostavio same. Ja sam i dalje gledala u Michaela. Gledala sam u njegove oči, a on je i dalje klečao. Ian je dotada nestao. Ostali smo samo nas dvoje. Puhao je hladni vjetar, hladniji nego što je prije bio. Prsten je žario cijelo vrijeme, ali ga nisam gledala. Michael je i dalje klečao, ali je uzeo moje ruke.

ja: Michael... Što se događa?
Michael: Znao sam da mene nećeš slušati, ali da Iana hoćeš. Zamolio sam ga da dođeš ovamo jer ti moram sve napokon priznati. I znam da me možda nećeš poslušati, i da ti ovo vjerojatno neće biti važno, ali ti moram reći, jer ću puknuti ako ovo budem držao još u sebi.
ja: Mi...
Michael: (stavio je prst na moje usne)... ššš.... Ne govori ništa. Samo me poslušaj. Ova ruža, ova crvena ruža je za tebe. Ona je znak moje ljubavi. A ovo srce... (uzeo mi je ruku i stavio ju na prsa) Ono kuca samo za tebe. Oduvijek je i kucalo samo za tebe. Ti si jedina u mom životu. Zaljubio sam se u tebe na prvi pogled. Začarala si me. Samo mislim na tebe. Ti si moj život... Molim te, oprosti mi što sam bio toliki idiot. Što sam te odbijao. Što sam ti sve ono govorilo. Oprosti što sam bio sebičan gad koji misli na sebe. Molim te, oprosti mi. Ti si razlog zbog kojeg još živim. Ti si mi sve na ovom svijetu.
ja: Ne znam što da ti kažem.
Michael: Reci mi da mi opraštaš. Reci mi da me voliš.
ja: Ja... Ne znam Michael. Ja ne znam što osjećam prema tebi.


Na te riječi je pustio moje ruke i nekoliko suza. Nisam znala da li da mu kažem da mi je jako stalo do njega, da li da mu kažem da ga volim? Nisam bila sigurna. Prsten je počeo jače žariti. Postalo je bolno. Počela sam vrištati od bola. Michael je drzo dojurio po mene i uzeo me u naručje.

Michael: Mary, ostani uz mene.
ja: Hladno mi je.
Michael: Mary, molim te ostani uz mene. Ne idi. Slušaj me, ne idi!
ja: Oprosti mi. (osjetila sam krv u ustima)
Michael: Opraštam ti. Nemoj me napuštati. Molim te!
ja: Nisam ti rekla istinu. Volim te od prvog trena kada sam te ugledala. Volim te.
Michael: Volim i ja tebe.


Poljubio me. Osjetila sam njegove suze na mom licu. Polako sam gubila svijest. Zadnje što sam vidjela su bile njegove oči pune suza i usne koje šapuću: „Volim te... “

P.S. Ljudi, sorry sto me dugo nije bilo. Al znate, tek sam dosla u novu skolu, nove face, vec ima testova... I tako to. Obecajem da cu odsada pisati cesce. Pusa svima!
/ 20:26 / Komentiraj (26) / Printaj / # /

srijeda, 22.08.2007.

Blog se popravlja

Dobar dan svima...

Ovo pisem smao kako bi mi komentari proradili. Imate post dolje koji trebate procitati, ali ga komentirajte ovdje. Zasad na onom dolje postu imam 10 komentara i molim vas d aostane tako, zato PISITE OVDJE KOMENTARE NA POST DOLJE.

A cestitam deckima sto su ovako majstorski napravili ovaj blog. Svaka vam cast. Mislim da vas od danas svi vise vole, XD...

/ 17:36 / Komentiraj (64) / Printaj / # /

<< Arhiva >>